Deregulacija digitalne regulacije u Europskoj uniji?

Ključni zakonodavni akti uključuju Zakon o digitalnim uslugama (DSA), Zakon o digitalnim tržištima (DMA), Zakon o upravljanju podacima (DGA), Zakon o podacima (DA) i Zakon o umjetnoj inteligenciji. Riječ je o sveobuhvatnoj reformi digitalnog pravnog poretka čija je glavna svrha bila zaštita temeljnih prava, sigurnost korisnika, pravednost tržišta i tehnološki suverenitet EU-a.

Međutim, ovaj regulatorni poticaj naišao je na sve veće kritike industrije, nekih država članica, pa čak i europskih institucija. Ističu da je rezultat prekomjerna regulacija, pravna složenost, administrativno opterećenje i, posljedično, pad konkurentnosti europskih digitalnih tvrtki. Kao odgovor na to pojavila se ideja o „omnibus“ inicijativi za deregulaciju, koja ima za cilj pojednostaviti, usavršiti ili čak ukloniti neke digitalne regulatorne obveze u sljedećem zakonodavnom razdoblju.

Tvrtke, posebno mala i srednja poduzeća (MSP), koja ujedno čine i okosnicu slovenskog gospodarstva, prijavljuju „regulatornu paralizu“, gdje više nisu u stanju pratiti mnoštvo regulatornih zahtjeva. U mnogim slučajevima regulacija dovodi do suprotnog učinka, jer tvrtke radije izlaze iz određenih aktivnosti nego riskiraju neusklađenost. Europski model suočava se sa stvarnošću: SAD gradi digitalnu konkurentnost na temelju sektorske samoregulacije, dok je Kina gradi na centralizaciji nadzora. U tom kontekstu ključno je pitanje hoće li EU moći slijediti sve regulatorne ciljeve uz istovremeno promicanje inovacija i rasta. Kao mala zemlja s ograničenim regulatornim kapacitetima, Slovenija je među prvima podržala inicijative za pojednostavljenje digitalne regulacije. Nacionalna tijela odgovorna za provedbu regulacije digitalnog gospodarstva dugo su upozoravala na nedostatak osoblja, pravnu fragmentaciju i probleme s usklađenošću MSP-ova. Stoga će biti ključno da Slovenija aktivno sudjeluje u oblikovanju sadržaja „omnibus“ paketa.

Omnibus

Pojam „omnibus“ u zakonodavnom kontekstu obično znači horizontalni zakonodavni instrument koji mijenja nekoliko postojećih propisa jednim pravnim potezom, s ciljem objedinjavanja, pojednostavljenja ili racionalizacije. U kontekstu digitalne deregulacije EU, to je inicijativa koja uklanja preklapajuće zahtjeve između Zakona o digitalnim uslugama (DSA), Zakona o digitalnoj usklađenosti (DMA), Zakona o umjetnoj inteligenciji (AI Act), Zakona o podacima itd., standardizira definicije, pojednostavljuje postupke usklađenosti i smanjuje regulatornu fragmentaciju između država članica. Iako još nema formalnog prijedloga Europske komisije, pripremne rasprave već su započele u krugovima unutar Glavne uprave za komunikacijske mreže, sadržaj i tehnologiju (DG CNECT) i Glavnog tajništva Vijeća o mogućnosti zajedničkog paketa deregulacije 2026. ili 2027. godine. Kao moguće rješenje spominje se prijedlog za stvaranje jedinstvene „Izjave o digitalnoj usklađenosti“ za nekoliko regulatora odjednom. Paket deregulacije mogao bi uvesti jedinstvenu kontaktnu točku, zajedničke portale za izvještavanje i centralizirane registre.

Poseban naglasak treba staviti na uklanjanje ili pojednostavljenje određenih zahtjeva za mikro i mala poduzeća, kao što su izuzeća od procjena utjecaja na temeljna prava, rjeđe izvještavanje i automatizirani alati za samoprocjenu usklađenosti.

Međutim, postoje i (opravdane) zabrinutosti: jedna od glavnih od strane organizacija civilnog društva i akademske zajednice jest da bi deregulacija mogla potkopati teško stečene standarde zaštite podataka, sigurnosti djece na internetu i drugih temeljnih prava korisnika digitalnih usluga. Istodobno, postoji rizik da pojedine države članice EU neće pristati na deregulaciju, budući da su neke već uvele nacionalne prakse iznad standarda.

Problemi u provedbi Zakona o umjetnoj inteligenciji

Zakon o umjetnoj inteligenciji (AI Act), koji je Europska unija formalno usvojila u proljeće 2024., prvi je sveobuhvatni pravni okvir na svijetu za reguliranje umjetne inteligencije (AI). Cilj zakona je omogućiti sigurnu upotrebu umjetne inteligencije koja poštuje temeljna prava, demokraciju i vladavinu prava, a istovremeno potiče inovacije i tehnološki razvoj u EU.

Zakon se temelji na pristupu temeljenom na riziku i klasificira sustave umjetne inteligencije prema njihovom potencijalnom utjecaju na pojedince i društvo. Sustavi s neprihvatljivim rizikom su zabranjeni, sustavi visokog rizika podliježu strogoj regulaciji, dok su sustavi s ograničenim ili minimalnim rizikom prepušteni dobrovoljnoj samoregulaciji.

Međutim, provedba Zakona o umjetnoj inteligenciji suočava se s nizom ozbiljnih izazova u vezi s pravnom jasnoćom, tehničkom izvedivošću, institucionalnim kapacitetima i spremnošću država članica, uključujući Sloveniju. Unatoč političkoj podršci na razini EU, ostaje niz otvorenih pitanja koja mogu utjecati na učinkovitost i pravovremenost provedbe. Jedan od središnjih problema Zakona o umjetnoj inteligenciji je pravna dvosmislenost i složenost u klasifikaciji sustava umjetne inteligencije u pojedinačne kategorije rizika. U praksi je često nejasno kada primjena umjetne inteligencije predstavlja „visoki rizik“ – posebno u slučajevima kada uključuje kombinaciju nekoliko funkcionalnosti. Korisnici i programeri morat će provoditi samoprocjene, što predstavlja značajan regulatorni teret, posebno za srednja i mala poduzeća. U Sloveniji se zbog fragmentacije sektora i nedostatka središnjeg regulatornog tijela već javljaju poteškoće u razumijevanju zahtjeva za procjenu rizika sustava umjetne inteligencije. Zakon o umjetnoj inteligenciji također predviđa uvođenje tzv. „regulatornih pješčanika“ – kontroliranih okruženja za testiranje rješenja umjetne inteligencije. U Sloveniji još nije uspostavljen regulatorni pješčanik, što ometa uključivanje inovatora u daljnji razvoj rješenja temeljenih na umjetnoj inteligenciji. Istovremeno, Slovenija još nije imenovala nadležno tijelo do ljeta 2025., a u praksi ne postoji jasno razgraničenje između institucija poput Povjerenika za informiranje, Ministarstva digitalne transformacije, Ureda za informacijsku sigurnost itd.

Zaključak

U usporedbi sa SAD-om, koji naglašava meku samoregulaciju, i Kinom, koja provodi stroge kontrole, EU je krenula putem formalnog reguliranja uvođenja umjetne inteligencije na svim razinama. SAD koristi dobrovoljne principe (npr. NIST AI Framework), dok Kina koristi stroge predregistracijske i sigurnosne procjene. EU je jedina među njima koja uspostavlja vrlo složen i pravno obvezujući okvir, što sve više postavlja pitanje konkurentnosti europskog tržišta. Zakon o umjetnoj inteligenciji svakako je povijesni korak u pravnoj regulaciji umjetne inteligencije. Njegov uspjeh ovisit će o tehničkoj operacionalizaciji odredbi, jasnoj institucionalnoj podjeli odgovornosti, pravovremenoj uspostavi mehanizama podrške i prilagodbi brzo razvijajućoj tehnologiji. Ako to nije slučaj, riskiramo da će europska regulacija kočiti inovacije umjesto da ih potiče. Deregulacija digitalnog sektora u EU stoga nije poziv na ukidanje pravnog poretka, već nastojanje da se postigne učinkovitija, koordiniranija i proporcionalnija regulacija. Inicijativa za deregulaciju "Omnibus" prilika je za EU da izbjegne regulatorno zasićenje, a za Sloveniju, kao aktivnu članicu, i prilika da doprinese stvaranju racionalnog europskog digitalnog okvira.