Telefoni s visokom stopom osvježavanja: Kako rade? Trebate li ih zapravo?

Čak i neki jeftini telefoni, primjerice u cjenovnom rangu između 200 i 300 eura, već danas nude zaslon s frekvencijom osvježenja od najmanje 90 Hz, u rijetkim slučajevima i 120 Hz. Najbolji gaming telefoni opremljeni su zaslonom s frekvencijom osvježavanja od 144 Hz, a telefon od 240 Hz već smo vidjeli u divljini.

Ali što je točno stopa osvježavanja zaslona? I kako vam koristi u svakodnevnoj upotrebi? Je li ekran s 120Hz osvježenjem stvarno toliko bolji od onog od 90Hz?

Brzina osvježavanja je najuočljivija promjena ili nadogradnja koju proizvođač može napraviti na zaslonu uređaja (osim matrice zaslona), ali to su brojke koje mnoge vrlo brzo mogu zbuniti. Važno je znati kada visoka stopa osvježavanja doprinosi boljem korisničkom iskustvu, a kada nećete primijetiti razliku. I na kraju, jeste li korisnik kojem su potrebne veće brzine. Cijena također može biti važan faktor.

Brzina osvježavanja utječe na svaki aspekt korisničkog sučelja uređaja, od slanja poruka i opće produktivnosti do igranja i, u određenoj mjeri, sučelja kamere.

Kako rade zasloni visoke stope osvježavanja?

Prije nego što shvatite prednosti zaslona visoke stope osvježavanja, morate razumjeti kako zaslon funkcionira. Elektronički ekrani ne rade na isti način kao ljudsko oko. Slika na ekranu se ne pomiče. Umjesto toga, prikazuju niz slika u različitim točkama kretanja. Ovo simulira glatko kretanje "prevarom" našeg mozga da popuni mikroskopske praznine između statičnih slika.

Za referencu, većina filmskih produkcija koristi 24 slike u sekundi (fps), dok TV produkcije koriste 30 slika u sekundi u SAD-u (i drugim zemljama s mrežama od 60 Hz ili NTSC sustavima) i 25 slika u sekundi u UK (i drugim zemljama s mrežama s 50 Hz napajanje ili PAL sustavi).

Iako se većina filmova snima pri 24 fps (tj. 24 sličice u sekundi), standard je izvorno usvojen zbog ograničenja troškova. Ipak, 24 fps smatralo se najnižom stopom osvježavanja koja još uvijek nudi glatko kretanje.

Mnogi filmski ustvarjalci zaradi kinematografskega videza in občutka še naprej uporabljajo ta standard. Televizijske oddaje so pogosto posnete pri 30 fps, slike pa so za televizorje s 60 Hz podvojene (tehnika, znana kot »pull-down«). Enako velja za prikazovanje vsebine pri 25 fps na zaslonu s 50 Hz. Pretvorba je za vsebino pri 24 fps bolj zapletena. Tehnika, imenovana 3 : 2 »pull-down«, prepleta slike tako, da jih raztegne, da ustrezajo cilju 25 ali 30 fps.

Snimanje videa pri 50 ili 60 fps postalo je uobičajeno na platformama za video streaming kao što je YouTube. Ukratko, osim ako ne gledate ili uređujete sadržaj s visokom stopom osvježavanja, neće vam trebati zaslon koji može prikazati više od 60 sličica u sekundi. Više frekvencije posebno su korisne za prijenose sportskih događaja jer su djelići sekunde važni za gledatelje u nekim scenarijima.

Brzina osvježavanja se mjeri u hercima (Hz), što je mjera koliko se puta nova slika prikazuje u sekundi. Film se obično snima pri 24 sličice u sekundi jer je to najniža brzina kadrova koja, kao što je spomenuto, još uvijek izgleda glatko većini ljudi. To znači da su TV ekrani i računalni monitori koji mogu prikazati do 60 sličica u sekundi više nego dovoljni za nezahtjevne korisnike. Oni napredniji trebaju brže ekrane.

Pri vseh prednostih pa obstaja tudi kakšna pomanjkljivost. Za snemanje videoposnetkov pri 60 fps ali več boste potrebovali več svetlobe. To je razlog, zakaj počasni posnetki pri 120 fps ali več izgledajo občutno temnejši od običajnega videa pri 30 fps. To v studiu ali produkcijskem okolju, kjer se uporabljata profesionalna oprema in osvetlitev, ni velika težava. Povprečni uporabniki pa morajo razmisliti, kdaj je smiselno vklopiti hitrejše osveževanje in se ob tem zavedati, da bodo prizori nekoliko temnejši.

Mana, koja čak nije ni pretjerana mana, je i prostor u memoriji uređaja koji zauzimaju snimke s bržim osvježenjem. Ako imate barem 256 GB prostora na telefonu, bit će vrlo teško, ili tek nakon nekoliko godina, u potpunosti napuniti disk takvim datotekama.

Kolika je brzina osvježavanja zaslona pametnog telefona?

Brzine osvježavanja pametnog telefona variraju između 60, 90, 120, 144 i rjeđe 240 Hz. Najčešća visoka brzina osvježenja je 120 Hz, a 60 Hz je već dugo standard. Zasloni brzine 60 Hz većinom su ugrađeni u jeftinije Android telefone, iznimka su osnovne konfiguracije iPhonea 13, 14 pa čak i najnovijeg iPhonea 15 koji se unatoč cijeni većoj od 1000 eura i dalje kune u sporije zaslone .

Na većini telefona s visokom stopom osvježavanja možete prilagoditi brzinu osvježavanja zaslona u postavkama. Na nekim telefonima prelazak na 120 Hz smanjuje razlučivost zaslona s 1440p na 1080p, što većina korisnika na ekranima većim od 6 inča neće ni primijetiti. Kod novijih telefona, kao što su Xiaomi 13, Samsung Galaxy S23 Ultra i slični, ovaj “propust” je već otklonjen.

Na voljo so tudi telefoni – v večini so to telefoni za igranje iger – s 144 in vse do 240-Hz hitrostmi. Vendar se pri tako majhnem zaslonu, kakršnega imajo telefoni, te razlike z vsako višjo stopnjo komajda opazijo. Tudi pri monitorjih, kjer imamo na voljo 24 ali več palcev diagonale, se težko opazi prednosti višjih hitrosti osveževanja, ko enkrat govorimo o hitrostih nad 144 Hz. Pri telefonih lahko rečemo, da je ta meja pri 120 Hz.

Prvi telefoni s višim brzinama osvježavanja konstantno su se osvježavali većom brzinom, što se poznavalo po autonomiji baterije koja se ranije ispraznila. Danas postoji tehnologija dinamičkog osvježavanja zaslona koja rješava ovaj problem.

Što je adaptivna stopa osvježavanja?

Visoka stopa osvježavanja korisna je prilikom pomicanja kroz popise, igranja igara optimiziranih za takve brzine osvježavanja i gledanja HFR (High Frame Rate) sadržaja. Inače nema smisla konstantno osvježavati ekran na 120 Hz jer to dodatno opterećuje sustav i uzrokuje pražnjenje baterije. Uz LTPO (niskotemperaturni polikristalni oksid) i druga tehnološka poboljšanja, zasloni pametnih telefona visoke stope osvježavanja prilagođavaju se sadržaju koji gledate.

Neposredna prednost ovoga je bolji vijek trajanja baterije, budući da zaslon može smanjiti brzinu osvježavanja na samo 1 Hz dok prikazuje statični sadržaj. To uvelike smanjuje potrošnju energije. Ovo trenutno podržavaju samo najbolji telefoni.

Prilagodljiva stopa osvježavanja prikladna je za nekoliko različitih korisničkih profila. Neki više igraju igrice, dok drugi koriste svoje uređaje za slanje poruka, surfanje internetom ili gledanje videa. Različite aplikacije imaju različite zahtjeve. U igrama koje podržavaju visoke stope osvježavanja, to može biti odlučujući faktor između pobjede i poraza.

Videozapisi, s druge strane, imaju stabilan broj sličica u sekundi, a tekst može biti statičan dulje vrijeme. Korištenje načina vrlo visoke stope osvježavanja tijekom gledanja videa od 30 fps nema smisla ako video ne može prikazati više od 30 Hz. Ne možete dodavati informacije koje ne postoje.

Prednosti korištenja zaslona s visokom stopom osvježavanja brojne su čak iu općoj uporabi. Animacije poput pomicanja ili otvaranja i zatvaranja prozora djeluju glatkije, a aplikacije brže. Poboljšane animacije pokreta i korisnička sučelja čine interakciju s telefonom prirodnijom.

Nakon što koristite pametni telefon sa zaslonom visoke brzine osvježavanja, teško je prijeći na sporije brzine. Animacije na normalnom telefonu od 60 Hz odjednom će djelovati neprirodno ili će izgledati kao da zastaju.

Visoka stopa osvježavanja svakako je jedna od glavnih značajki koja osjetno utječe na korisničko iskustvo.

Trebate li telefon s visokom stopom osvježavanja?

Samo ti možeš odgovoriti na to. Rijetko, ali se događa, naiđemo na korisnika koji ne primjećuje razliku između 60 i 120 Hz. Ako ste jedan od tih rijetkih, onda vam ne trebaju ovakvi telefoni s frekvencijom osvježavanja iznad 60 Hz. Međutim, svake je godine sve manje telefona koji rade isključivo na 60 Hz, pa ćete pri sljedećoj kupnji vjerojatno morati kupiti telefon s bržim zaslonom. Ipak, u postavkama možete postaviti nižu brzinu i tako uštedjeti energiju.