Europa razmatra digitalni suverenitet i što bi značilo odvajanje od američke tehnologije

Zamislite da vam bankovne kartice, pristup internetskim trgovinama i većina digitalnih usluga koje svakodnevno koristite prestanu raditi preko noći. Ne možete kupovati na Amazonu, ne možete obavljati međunarodne bankovne transfere, čak i korištenje dolara postaje problematično. Za kanadsku sutkinju Kimberly Prost ovo nije hipotetski scenarij, već stvarnost.

SAD ju je stavio na popis ekonomskih sankcija tijekom Trumpove administracije nakon što je, kao sutkinja Međunarodnog kaznenog suda, sudjelovala u odluci o istrazi navodnih ratnih zločina u Afganistanu, uključujući ponašanje američkih trupa. Prost je posljedice sankcija opisala kao "paralizirajuće" - njezino ime našlo se na istom popisu s teroristima, hakerima i špijunima.

Upozorenje za Europu

Slučaj Prost izazvao je širu raspravu u Europi o digitalnoj i tehnološkoj ovisnosti o Sjedinjenim Državama. Politički čelnici i zakonodavci sve više upozoravaju da geopolitički sporovi i nepredvidive odluke Washingtona mogu imati dubok utjecaj na svakodnevni život pojedinaca i funkcioniranje država.

Belgijski šef kibernetičke sigurnosti Miguel De Bruycker nedavno je upozorio da je Europa "izgubila internet" jer SAD kontrolira velik dio svjetske digitalne i financijske infrastrukture. Rekao je da je sada gotovo nemoguće pohranjivati podatke isključivo u Europi bez neizravnog utjecaja američkih tvrtki.

Politika se okreće vlastitim rješenjima

Europski parlament usvojio je 22. siječnja izvješće u kojem poziva Europsku komisiju da utvrdi područja u kojima bi Europska unija mogla smanjiti svoju ovisnost o stranim pružateljima usluga. Prema zastupnicima Europskog parlamenta, EU i njegovih 27 država članica trenutno se oslanjaju na neeuropske zemlje za više od 80% digitalnih proizvoda, usluga i infrastrukture.

Iako glasovanje nije obvezujuće, već se poduzimaju konkretni koraci. Francuska vlada najavila je da će postupno ukinuti korištenje Zooma i Microsoft Teamsa u javnoj upravi, zamjenjujući ih domaćom platformom za videokonferencije Visio.

Stare brige u novom ruhu

Rasprava o digitalnom suverenitetu u Europi nije nova. Već 2001. godine američki "Patriot Act" nakon napada 11. rujna omogućio je opsežan nadzor komunikacija, čak i u savezničkim zemljama. Godine 2011. Microsoft je priznao da bi kao američka tvrtka mogao biti prisiljen predati podatke europskih korisnika američkim vlastima, ali stvarni opseg nadzora postao je javan tek 2013. godine otkrićima Edwarda Snowdena.

Današnja situacija je drugačija, ali problemi ostaju slični. Digitalne usluge postale su bitna infrastruktura, pa političke odluke imaju izravne tehnološke posljedice.

Poticaj za udaljavanje od američke tehnologije ne događa se samo na nacionalnoj razini. Pojedinci i tehnološki radnici također pozivaju na alternative, često rješenja otvorenog koda. Pojavljuju se vodiči i platforme koji potiču korisnike da pređu s velikih tehnoloških tvrtki na europske ili neovisne alternative.

Primjerice, novinarka Paris Marx pripremila je vodič za napuštanje američkih tehnoloških usluga, a slične inicijative nude i web stranice poput switch-to.eu i European Alternatives.

Pogled unaprijed

Rasprava o digitalnom suverenitetu otkriva temeljnu napetost u modernom svijetu: tehnologija, koja bi trebala povezivati i pojednostavljivati život, postala je i alat za geopolitički utjecaj. Europske inicijative za veću neovisnost o američkoj tehnologiji još su u ranoj fazi, ali slučajevi poput priče Kimberly Prost pokazuju zašto ta pitanja postaju sve hitnija.

Pitanje više nije treba li Europi više digitalnog suvereniteta, već koliko je rizika spremna preuzeti ako ga ne postigne.