"Čudesni" izolator za elektroniku bio je samo znanstvena iluzija

Više od desetljeća u znanstvenim krugovima široko je rasprostranjeno mišljenje da određeni ultra tanki polimerni premazi (debljine samo nekoliko nanometara) djeluju kao savršeni izolatori, sprječavajući curenje električne struje čak i u ekstremnim uvjetima. Ovaj „čudesni“ materijal obećavao je nove generacije izdržljivijih pametnih telefona, medicinskih implantata i naprednih procesora. Međutim, nova studija objavljena početkom 2026. otkrila je neugodnu istinu: znanstvenici su mjerili pogrešne podatke.

Ispostavilo se da su istraživači propustili malo, ali ključno "skriveno curenje" struje kroz rubove mjernih uređaja. Zbog načina na koji su eksperimenti osmišljeni, činilo se da materijal drži naboj, ali u stvarnosti se struja samo kretala neočekivanim putovima. Taj je fenomen stvorio iluziju gotovo savršene izolacije. Kada su znanstvenici ponovili eksperimente koristeći moderniju opremu i revidirane metode, otkrili su da su izolacijska svojstva tih premaza zapravo tisuće puta lošija nego što se prvobitno tvrdilo.

Ova otkrića poslala su udarne valove kroz poluvodičku industriju. Mnogi razvojni projekti temeljeni na tim pretpostavkama morat će se vratiti na početak. Godine 2026., kada se elektronika bori s nedostatkom materijala i rastućim troškovima, ova vijest znači da će potraga za pouzdanim izolatorom za nanoskalne uređaje trajati dulje nego što se očekivalo. Unatoč razočaranju, znanost ističe važnu lekciju: samokritika i eksperimentalna ponovljivost ključni su za to da nas vlastita očekivanja ne zaslijepe godinama koje dolaze.