Otišao sam korak dalje: testirao sam Fritz!Box 5690 Pro

Prije nešto više od mjesec dana prešao sam na Wi-Fi 7, više kao eksperiment nego iz stvarne potrebe za boljom mrežom. Inače sam jako zadovoljan, jer me više od brzine veseli što sam uspio poboljšati pokrivenost i smanjiti latenciju.

Prije dva tjedna sam također imao priliku testirati Fritz!Box 5690 Pro, što je za većinu ljudi razumljivo potpuno pretjerivanje. Moja je znatiželja i dalje bila višestruka. Prvo sam htio provjeriti poboljšavaju li se osnove (brzina, domet, latencija...) ili su stagnirale. Više od toga, htio sam provjeriti što (ako išta) dodaje kanal od 6 GHz, koji Fritz!Box 7690 ne podržava.

Ako se pitate kada se isplati nadograditi na Wi-Fi 7, pogledajte moju prethodnu recenziju. Ovaj put ću se usredotočiti samo na ono što donosi novi Fritz!Box 7690.

Cijena i specifikacije Fritz!Boxa 5690 Pro

• Fritz!Box 5690 Pro: 369 €

Fritz!Box 5690 Pro – estetski se neće uklopiti u prostor, ali će ga ispuniti brzim internetom

FRITZ!Box 5690 Pro zadržava prepoznatljiv dizajn AVM kuće. Crveno-bijeli dizajn, koji je postao njihov zaštitni znak, jednostavan je, ali funkcionalan. Vanjski izgled sličan je ostalim modelima, samo su dimenzije nešto veće, što je i razumljivo, budući da se radi o uređaju koji kombinira nekoliko funkcija, a pomaže i kod hlađenja. Standardno nema opcije za montažu na zid, po potrebi biste mogli napraviti DIY nosač. Površina je sjajna i otisci prstiju su primjetni, ali nakon početnog postavljanja više nećete dirati ruter. Svi priključci su razumljivo straga, na prednjoj strani imate LED diode za praćenje statusa.

Neću reći da se lijepo stapa s namještajem (jer iskreno nije), ali nije kičasto poput nekih routera. Čak se i moja bolja polovica slaže da je na kraju krajeva, imati dobar internet važnije od dobrog feng shuija.

Srce 5690 Pro je njegova iznimna svestranost. To je jedini AVM ruter koji nudi podršku za DSL (uključujući VDSL sa "supervektoriranjem" do 300 Mbit/s) i optičke veze (AON i GPON) putem ugrađenog SFP utora u jednom paketu. Ovo je ključna značajka koja ga razlikuje od 7690, koji je dizajniran isključivo za DSL mreže. Važno je, međutim, napomenuti da ruter ne podržava XGS-PON standard (10 Gbit/s).

Bežične performanse su vrhunske. Ruter radi u tri pojasa (tri-band), i to na frekvencijama od 2,4 GHz, 5 GHz i 6 GHz. Podržava najnoviji Wi-Fi 7 standard, koji koristi tehnologije poput OFDMA, MU-MIMO i, što je ključno, Multi-Link Operation (MLO). MLO omogućuje istovremeno korištenje više frekvencijskih pojaseva za prijenos podataka, što teoretski donosi brzine do 11,53 Gbit/s na pojasu od 6 GHz, koji nudi široke kanale od 320 MHz. Na pojasu od 2,4 GHz podržava samo Wi-Fi 6 standard, a ne Wi-Fi 7, što je šteta, jer barem za mene pojas od 2,4 GHz dolazi do izražaja jer koristim računalo na gornjem katu, gdje kanal od 6 GHz (i 5 GHz ovisno o scenariju) ne uspijeva donijeti pristojan signal.

Što se tiče žičane povezivosti, ruter je opremljen s jednim 2,5 gigabitnim WAN/LAN priključkom, četiri gigabitna LAN priključka i jednim USB 3.1 priključkom. Ograničenje na samo jedan 2,5G LAN priključak na premium modelu je manje razočaranje, jer konkurenti, pa čak i vršnjak Fritz!Box 7690, nude brže žičane veze. Model 7690 ima dva 2,5G LAN priključka. Što se tiče USB povezivosti, 5690 Pro ima prednost, jer nudi brži USB 3.1 standard, dok 7690 ima samo USB 2.0, iako to nije toliko kritičan nedostatak. Nedostaje mu 10-gigabitna veza koju drugi nude. Za kućne korisnike to nije prepreka, budući da će malo kome to stvarno trebati (čak i u sljedećih 5-10 godina), ali drugdje može biti velika mana.

Mijenja li išta opseg od 6 GHz?

Fritz!Box 5690 Pro je ruter najnovije generacije Wi-Fi-ja. Podržava Wi-Fi 7 (802.11be) standard u 5 GHz pojasevima i po prvi put i u 6 GHz pojasu, dok 2,4 GHz ostaje na Wi-Fi 6 (802.11ax) brzinama radi kompatibilnosti. Ukupna teorijska bežična propusnost sva tri pojasa zajedno iznosi više od 18 Gb/s (11,5 Gb/s u 6 GHz, 5,8 Gb/s u 5 GHz i 1,2 Gb/s u 2,4 GHz). Naravno, ovo su brojke u idealnim uvjetima. Nećemo ih postići u kućnoj upotrebi, pogotovo jer većina nas nema uređaje koji bi to iskoristili, niti internetske veze takvih brzina.

Najveća inovacija je pojas od 6 GHz. To omogućuje šire kanale (do 320 MHz) i manje smetnji, što znači veće brzine na kraćim udaljenostima. Već sam spomenuo u testu 7690 da je 6 GHz prvenstveno korisno u istoj prostoriji ili kroz jedan zid, dok za udaljenije kutove kuće ključno ostaje 5 GHz, a prije svega dobra mrežna postavka.

Wi-Fi 7 također uvodi Multi-Link Operation (MLO), koji omogućuje uređajima istovremeno povezivanje na više frekvencijskih pojaseva, kao što su 5 GHz i 6 GHz, radi veće ukupne brzine ili pouzdanosti. Standard također uvodi „bušenje“, što omogućuje usmjerivaču da eliminira dijelove spektra koji ometaju i prenosi podatke na preostalom dijelu kanala bez prekida. U praksi, Fritz!Box 5690 Pro automatski odabire optimalni frekvencijski pojas i kanal za svaki uređaj, što sam i ja primijetio tijekom testiranja. Prebacivanje između 2,4 GHz, 5 GHz i 6 GHz je besprijekorno, bez prekida kada premještam uređaj po kući.

Sve sam to već detaljnije spomenuo u testu Fritz!Boxa 7690, ali ipak vrijedi istaknuti glavne prednosti.

Jesam li primijetio razliku s Fritz!Box 5690 Pro?

Kako bih procijenio stvarne performanse novog rutera, ponovno sam proveo testove brzine i latencije na nekoliko lokacija, slično kao kod 7690. Moja T-2 internetska veza je ocijenjena na 500 Mbps simetrično, što je gornja granica do koje uopće mogu testirati prednosti Wi-Fi 7 u praksi. Koristio sam prijenosno računalo i najnoviji telefon s omogućenim Wi-Fi 7 (oba podržavaju 6 GHz). Provodio sam testove brzine koristeći stvarna preuzimanja (TCP/IP propusnost, Speedtest i prijenos velikih datoteka s lokalnog poslužitelja) i pratio ping prema obližnjem poslužitelju.

U istoj prostoriji (metar ili dva od rutera), veza je bila optimalna kako se i očekivalo. Uređaji su se spajali na 5 GHz ili 6 GHz (ovisno o podršci). Čak sam vidio kako laptop koristi MLO i uspostavlja vezu na oba opsega istovremeno. Brzina internetskog prijenosa dosegla je gotovo punih 500 Mbps, zapravo sam dobio prosjek od oko 480-500 Mbps, što je nešto bolje nego s Fritz!Box 7690, gdje je isti test dao oko 450 Mbps. Latencija (ping) bila je izuzetno niska i stabilna, u prosjeku 1-3 ms, tj. praktički ista kao na kabelu. Također nisam primijetio nikakve trzaje prilikom streaminga videa u 4K i igranja igara na lokalnom poslužitelju.

U drugoj sobi (dobrih 5 metara od routera), 5690 Pro je kroz jedan zid održavao izvrsne performanse. Uređaji su se uglavnom spajali na 5 GHz (telefon je sam prebacivao sa 6 GHz na 5 GHz zbog bolje jačine signala). Prosječna brzina prijenosa bila je oko 420 Mbps, što je vrlo blizu rezultatu u susjednoj sobi s modelom 7690 (oko 400 Mbps). I ovdje primjećujem malu prednost novog modela, vjerojatno zbog boljeg iskorištenja spektra, a moguće i zbog malo poboljšane antene. Latencija je ostala niska, između 4-5 ms, a veza nije gubila pakete. Za normalno pregledavanje, streaming videa i sve online igre, takve performanse su izvrsne i optimalne. Brojke su doista bolje, ali to se ne primjećuje tijekom korištenja, jer je veza već prije bila izvrsna.

Najteži test za ruter je, kao i prije, ured na drugom katu. Između rutera i računala u uredu nalazi se nekoliko zidova i drugih prepreka. Bez dodatnog pojačala (mesh repetitora), signal je uvelike oslabljen. Fritz!Box 5690 Pro ovdje se ponašao slično kao i 7690. Brzina prijenosa pala je na oko 150 Mbps, što je malo bolje od 130 Mbps kod 7690, ali i dalje nije dovoljno za moje potrebe u ovoj sobi. Ping se povećao na oko 15-17 ms, što je bolje od 20 ms, ali i dalje primjetno u usporedbi s gotovo nultom latencijom bliže ruteru.

Na ovoj udaljenosti, 6 GHz je uglavnom beskorisno, većinu vremena sam proveo prebacujući se između 2,4 i 5 GHz. Čak ni najnoviji Wi-Fi standard ne može čudesno prevladati fizička ograničenja. Domet na visokim frekvencijama ostaje ograničen. U mom slučaju, veza na gornjem katu radila je bez dodatne opreme, ali nije bila dovoljno pouzdana za dulji rad ili igranje (brzina je prilično oscilirala, ponekad padajući ispod 100 Mbps, a vremena odziva su ponekad bila na granici podnošljivosti).

Ako sam otišao korak dalje, u susjednu sobu na drugom katu (još jedan dodatni zid), Fritz!Box 5690 Pro je također potpuno izgubio vezu, slično kao i njegov prethodnik. To samo potvrđuje da u većim stanovima ili kućama jedan ruter (bez obzira na Wi-Fi standard) teško pokriva sve kutove.

S mrežnom mrežom, priča je opet optimalna

Kao i kod testa 7690, testirao sam i kako Fritz!Box 5690 Pro radi s dodatnim mesh repetitorom. Budući da u vrijeme testa nisam imao novi Wi-Fi 7 repetitor (očekuje se da će AVM uskoro izdati jedan), koristio sam svoj postojeći tri-band Fritz!Repeater 3000 AX (Wi-Fi 6).

Repetitor sam postavio na sličnu lokaciju kao i prije, u udaljeni dio prvog kata gdje je signal s glavnog rutera slab. Rezultati su bili praktički identični prethodnoj postavci sa 7690. Brzina na gornjem katu porasla je natrag na 300 Mbps, a ping je pao na 7-8 ms. Drugim riječima, gdje sam prije imao jedva 130 Mbps i 20+ ms latencije bez repetitora, sada s mesh sustavom opet imam gotovo pola gigabita performansi i vrlo responzivnu vezu.

To znači da mogu igrati online igre u svom kućnom uredu bez ikakvih problema (ukupni ping prema serverima je oko 30 ms, što je gotovo isto kao i na optičkom kabelu). Ključna prednost tropojasnog repetitora (poput 3000 AX ili 6000) je ta što ima jednu frekvenciju od 5 GHz namijenjenu ruteru, a druge dvije frekvencije za uređaje. To smanjuje gubitke brzine koji muče klasične dvopojasne repetitore.

Fritz!Box 5690 Pro i 3000 AX repetitor su postavili mrežu bez ikakvih problema. Upravljanje je ujednačeno, uređaji se automatski povezuju tamo gdje je signal bolji, roaming između katova radi bez prekida. Kada je više uređaja istovremeno potpuno opterećeno, sustav inteligentno dodjeljuje uređaje optimalnim pojasevima i održava stabilnost.

Naravno, vrijedi napomenuti da će stvari u budućnosti biti još bolje kada postane dostupan novi repetitor s podrškom za Wi-Fi 7. To će vjerojatno dodati pojas od 6 GHz mrežnoj okosnici, omogućujući još veće brzine u udaljenim područjima. No, postojeći Fritz!Repeater 3000 AX (a i model 6000) pokazao je da mrežna postavka ostaje najbolje rješenje za pokrivanje većih stanova ili kuća kada provođenje kabela nije opcija.

Također pogodno za pametne domove

O sučelju i koliko je aplikacija praktična možete pročitati u testu Fritz!Box 7690, gdje nisam govorio o pametnom domu.

Fritz!Box 5690 Pro ima ugrađenu Zigbee podršku. To znači da se na njega može izravno spojiti do 40 Zigbee uređaja (na primjer, Philips Hue žarulje, senzori itd.). Sve se to centralno upravlja putem istog sučelja ili aplikacije. Testirao sam dodavanje jedne Zigbee žarulje i radilo je bez ikakvih problema.

Matter standard nažalost još nije izravno podržan, ali AVM obećava podršku u budućnosti. Trenutno se Matter uređaji mogu neizravno spojiti putem zasebnog FRITZ!Smart Gateway uređaja.

Također treba napomenuti da uređaj ostaje hladan i tih tijekom rada. Potrošnja energije u stanju mirovanja bila je oko 12-13 W, a pod opterećenjem je dosegla maksimalnih 18 W, što je sasvim prihvatljivo s obzirom na hardver (Qualcomm Networking Pro 1220 čip).

Fritz!Box 5690 Pro je dizajniran za entuzijaste

Fritz!Box 5690 Pro je definitivno model koji opravdava svoju cijenu. Optički/DSL modem, Wi-Fi 7 ruter, mesh hub, NAS server, hub za pametni dom… Mogao bih nabrojati još nekoliko stvari, ali to je glavno što dobivate u Fritz!Boxu 5690 Pro. Iako nema 10-gigabitnu vezu, moći ćete se osloniti na 2,5-gigabitnu vezu do kraja desetljeća (i dalje). Za nekoliko godina, kada se broj podržanih Wi-Fi 7 uređaja poveća, moći ćete biti sigurni da ćete već biti opremljeni svime što vam treba.

Ovo je prvenstveno nadogradnja za entuzijaste, ali za sve ostale, trenutak kada će trebati nadograditi na takav ruter i Wi-Fi 7 je udaljen barem nekoliko godina.