Tko drži svjetski rekord u brzini interneta?

Do lipnja ove godine svjetski rekord brzine interneta bio je 402 terabita u sekundi (Tbps), odnosno 402.000.000 Mbps, ako su brzinu oglašavali operateri. Rekord su prošle godine postavili istraživači japanskog Nacionalnog instituta za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju (NICT). Prije manje od mjesec dana uspjeli su srušiti svoj već impresivni rekord.

NICT tim je, u suradnji sa Sumitomo Electric Industries, uspio prenijeti nevjerojatnih 8.160.000 gigabita (1,02 milijuna gigabajta u sekundi, odnosno 8.160 terabita u sekundi) na udaljenost od 1.808 kilometara.

Ovo je prvi uspješan prijenos brzina većih od 1 petabita u sekundi na udaljenost veću od 1000 km korištenjem optičkih vlakana sa standardnim promjerom omotača (0,125 mm) kakvi se koriste danas. Ovo postignuće otvara nove mogućnosti za buduće visokoučinkovite optičke komunikacije na velike udaljenosti, što je ključno u vrijeme brzo rastućih globalnih potreba za prijenosom podataka.

Koristili su posebna optička vlakna s 19 jezgri koja djeluju kao autocesta s 19 traka za podatke. Svaka jezgra neovisno prenosi podatke, što značajno povećava propusnost bez potrebe za promjenom promjera vlakna. Za pojačavanje signala korištena su napredna optička pojačala koja su istovremeno radila na svim jezgrama i u dva frekvencijska pojasa (C-pojas i L-pojas).

Cijeli sustav uključivao je 19 kružnih prijenosnih petlji, kroz koje su podaci putovali 21 put duž petlje od 86,1 kilometar, simulirajući velike udaljenosti i dosegnuvši ukupno 1808 km, što je otprilike udaljenost od Ljubljane do Napulja i natrag.

Iako su postignute brzine od petabita po sekundi, one su uglavnom bile ograničene na kratke udaljenosti. Uspjeh NICT-a leži u činjenici da su smanjenjem gubitaka i preciznim pojačavanjem signala uspjeli održati visoke brzine na duljini od gotovo 2000 km. Krajnji rezultat bio je rekordni umnožak kapaciteta i udaljenosti: 1,86 eksabita po sekundi-kilometar, najviše ikad postignuto sa standardnim optičkim vlaknima.

Prijemni dio sustava sastojao se od 19-kanalnog prijemnika s MIMO procesorom, koji je kontinuirano eliminirao međusobne smetnje između jezgri i izračunavao brzinu prijenosa.

Ovo postignuće otvara put nadogradnji postojećih globalnih optičkih mreža bez zamjene infrastrukture. Prije su 19-jezgrena vlakna mogla prenositi podatke samo na udaljenostima manjim od 100 km. Sada je NICT pokazao da se s ojačanim jezgrama i naprednom obradom signala mogu postići ultrabrze mreže na velike udaljenosti čak i sa standardnim dimenzijama vlakana.