EU uvodi pravo na popravak. Proizvođači će također biti obvezni popraviti uređaje kojima je isteklo jamstvo.

Nova pravila usmjerena na olakšavanje potrošačima popravka pokvarenih telefona, tableta, kućanskih aparata i drugih uređaja stupila su na snagu u Europskoj uniji 31. srpnja 2026. Proizvođači će morati ponuditi popravke u razumnom roku i po cijeni koja namjerno ne obeshrabruje kupce od traženja popravaka proizvoda koji već podliježu europskim zahtjevima za popravak.

Nova europska direktiva o pravu na popravak ima za cilj promijeniti dugogodišnju praksu zamjene neispravnog uređaja umjesto njegovog popravka. Olakšat će potrošačima pristup rezervnim dijelovima, jasnim servisnim informacijama i neovisnim serviserima, a proizvođačima neće biti dopušteno odbiti popravke samo zato što je uređaj otvorio ili popravio netko drugi.

Iako je 31. srpnja važna prekretnica, promjene ne znače da će se svaki proizvod sada moći jeftino i odmah popraviti. Države članice moraju prenijeti Direktivu u svoje nacionalno zakonodavstvo i osigurati njezinu provedbu. Nadalje, obveza popravka trenutno se uglavnom odnosi na skupine proizvoda za koje europsko zakonodavstvo već postavlja posebne zahtjeve o mogućnosti popravka.

Popravak čak i nakon isteka jamstva

Najvažnija promjena je da će potrošači moći zatražiti popravak od proizvođača čak i kada proizvod više nije unutar zakonskog jamstvenog roka.

To ne znači da će takav popravak biti besplatan. Proizvođač ga može naplatiti, ali cijena mora biti razumna i postavljena na način da ne obeshrabri potrošača u odabiru popravka. Postupak se također mora provesti u razumnom roku. Proizvođač može odbiti popravak samo kada je to činjenično ili pravno nemogućno, a ne samo zato što nije financijski isplativo.

Ako proizvođač nema vlastitu servisnu mrežu, može povjeriti popravak drugom serviseru. Za tvrtke sa sjedištem izvan Europske unije, obveza može preći na njihovog ovlaštenog predstavnika, uvoznika ili distributera u EU.

Potrošač će i dalje moći birati neovisnog servisera. Direktiva ne daje proizvođačima isključivo pravo na popravak svojih uređaja, već je namijenjena povećanju konkurencije između službenih i neovisnih servisera.

Dulje jamstvo za one koji se odluče za popravak

Nova pravila imaju za cilj potaknuti potrošače da se u slučaju kvara odluče za popravak umjesto zamjene cijelog proizvoda.

Kada se nedostatak pojavi tijekom razdoblja odgovornosti prodavatelja, prodavatelj mora obavijestiti potrošača o izboru između popravka i zamjene. Ako kupac odabere popravak, zakonsko jamstvo ili rok odgovornosti prodavatelja bit će produžen jednom za najmanje 12 mjeseci.

Europska unija želi ukloniti jedan od razloga zašto potrošači često biraju novi uređaj. Do sada je zamjena bila sigurnija jer se potrošači nisu morali brinuti da će se popravljeni uređaj ponovno pokvariti ubrzo nakon isteka izvornog jamstvenog roka.

Jednogodišnje produljenje jamstva ne znači da će potpuno novo višegodišnje jamstvo uvijek početi teći od datuma popravka. To je jednokratno produljenje postojećeg razdoblja za najmanje godinu dana.

Rezervni dijelovi po cijeni koja ne sprječava popravke

Proizvođači će morati ponuditi rezervne dijelove i alate, koje su već dužni osigurati prema drugim europskim propisima, po razumnoj cijeni. Cijena ne smije biti postavljena toliko visoko da bi popravke učinila praktički besmislenima.

Tvrtke će također morati objavljivati jasne i lako dostupne informacije o svojim uslugama. To bi potrošačima trebalo olakšati da saznaju može li se njihov proizvod popraviti, kamo ga poslati i koji su približni troškovi.

Zabrana umjetnog ometanja popravaka također je važna. Proizvođačima neće biti dopušteno koristiti ugovorne odredbe, hardverska ili softverska ograničenja koja bi spriječila popravke bez opravdanog razloga.

Također im neće biti dopušteno odbiti popravke samo zato što je uređaj prethodno pregledao ili popravio neovisni serviser ili sam korisnik. Iznimke će biti moguće tamo gdje su ograničenja objektivno potrebna za sigurnost ili zaštitu intelektualnog vlasništva.

To je posebno važno u modernoj elektronici, gdje su pojedinačni rezervni dijelovi ponekad softverski povezani s određenim uređajem. Ako telefon ne prihvaća komponentu nakon zamjene zaslona ili baterije bez posebnog softverskog odobrenja proizvođača, takva praksa može ozbiljno ograničiti rad neovisnih servisa.

Nova direktiva ne zabranjuje automatski sva takva ograničenja, ali proizvođač će morati imati legitiman i objektivan razlog za njih.

Koji su proizvodi uključeni?

Pravo na popravak ne pokriva sve proizvode koji se mogu kupiti u Europskoj uniji.

Obveza proizvođača odnosi se na proizvode za koje europski propisi već postavljaju zahtjeve za popravljivost. To uključuje razne kućanske i elektroničke proizvode poput perilica i sušilica rublja, perilica posuđa, hladnjaka, mobitela, tableta, serverske opreme, električnih bicikala i električnih skutera. Popis se u budućnosti može proširiti kako EU bude usvajao zahtjeve za dodatne kategorije proizvoda.

Europska komisija u svojoj obavijesti također spominje usisavače kao primjer. Za pojedinačne kategorije primjenjivat će se posebne obveze u skladu s odvojenim pravilima o ekodizajnu i popravljivosti.

Jedan obrazac olakšat će usporedbu usluga

Direktiva također uvodi europski obrazac s informacijama o popravku koji će serviser moći ponuditi potrošaču prije sklapanja ugovora.

Obrazac može sadržavati podatke o serviseru, opis greške, predloženi popravak, cijenu ili način njezina izračuna, maksimalni mogući trošak, procijenjeno trajanje popravka i mogućnost najma zamjenskog uređaja.

Takva ponuda općenito će morati vrijediti najmanje 30 dana. To će potrošačima olakšati usporedbu ponuda različitih servisera, bez potrebe da saznaju koliko će popravak koštati dok se uređaj ne vrati. Serviser će moći naplatiti dijagnostiku, ali će kupca morati unaprijed obavijestiti o cijeni.

Europska online platforma stiže kasnije

Europska komisija također će uspostaviti online platformu na kojoj potrošači mogu pretraživati servisere u svojoj zemlji.

Platforma će uključivati nacionalne odjeljke ili poveznice na relevantne nacionalne stranice. Bit će otvorena neovisnim serviserima, dobavljačima obnovljenih uređaja, kupcima neispravnih proizvoda za obnovu i inicijativama u zajednici poput radionica za popravak ili takozvanih "kafića za popravak".

Očekuje se da će Komisija razviti zajedničko web sučelje do 31. srpnja 2027., a cijeli sustav trebao bi postati u potpunosti operativan početkom 2028.

Početak promjene, a ne njen kraj

Europsko pravo na popravak važan je korak, ali njegov stvarni utjecaj neće ovisiti isključivo o tekstu direktive.

Mnogo će ovisiti o tome kako će države članice prenijeti pravila u nacionalno zakonodavstvo, kako će pratiti njihovu provedbu i kakve će kazne odrediti za kršenje. Važni će biti i specifični zahtjevi za pojedinačne proizvode, jer oni određuju koji dijelovi moraju biti zamjenjivi i koliko dugo rezervni dijelovi moraju biti dostupni.

Nova pravila također ne jamče da će svaki popravak biti jeftin. Koncept razumne cijene ostavlja određeni prostor za tumačenje, a popravci starijih ili teško oštećenih proizvoda i dalje mogu biti skuplji od njihove stvarne vrijednosti.

Međutim, direktiva mijenja početnu točku. Neispravan proizvod više se neće automatski smatrati otpadom, a proizvođač neće moći jednostavno uputiti kupca na kupnju novog uređaja bez objašnjenja.

Europska komisija procjenjuje da bi nova pravila mogla potaknuti rast i ulaganja u EU u vrijednosti od oko 4,8 milijardi eura. Glavni cilj ostaje smanjenje otpada, potrošnje sirovina i troškova nastalih kada ljudi zamjenjuju popravljive proizvode novima.