Putovanje u svijet Linuxa: krenimo od početka

Tako počinje putovanje mnogih koji se prije ili kasnije susreću s Linuxom - sustavom o kojem svi pričaju, ali malo tko istinski razumije.

Linux ima tajanstvenu auru. Djeluje tehnički, komplicirano, namijenjeno "računalnim čarobnjacima". Pa ipak... svatko tko može surfati webom, čitati upute i ne boji se isprobati nešto novo može s njim raditi. Linux je operativni sustav, ali i filozofija o slobodi, transparentnosti i osjećaju da računalo opet radi za vas, a ne obrnuto.

Što je Linux, a što nije?

Razumijevanje Linuxa znači znati što se krije iza njega. Prije svega, Linux nije aplikacija, niti je dodatak postojećim sustavima. U svojoj srži, to je jezgra, srce koje pokreće cijeli ekosustav operativnih sustava. Sve što vidite - radna površina, ikone, aplikacije, ažuriranja - temelji se na istoj toj jezgri. Linux nije ni pokušaj imitiranja Windowsa ili macOS-a. Nikada to nije bio. To je drugačiji put, modularniji i otvoreniji. Neke distribucije mogu vizualno nalikovati drugim sustavima, ali to je samo veo preko duboko drugačije arhitekture koja omogućuje razinu kontrole koju ne dobivate nigdje drugdje.

Ako se Linux nekada smatrao sustavom za znalce, danas je privlačan i običnim korisnicima. Zašto? Zato što brzo postaje jasno da sustav radi glatko, konzistentnije i predvidljivije. Vaše računalo se ne zaustavlja zbog ažuriranja izmišljenih negdje daleko. Nema iznenadnih oglasa ili telemetrije. Nema osjećaja da vas sustav pokušava uvjeriti da kupite nešto što vam ne treba. Umjesto toga, dobivate osjećaj čistoće. Linux danas nudi trgovinu aplikacija, moderna desktop računala, brza pokretanja i tih, stabilan rad. Sve to bez licenci, ograničenja ili prepreka plaćanju.

Povijest Linuxa: Od studentskog projekta do osnutka interneta

Da bismo razumjeli zašto je Linux danas tako posebna priča, moramo se vratiti u 1991. godinu, kada je 21-godišnji student računarstva u Finskoj, Linus Torvalds, objavio skromnu poruku na oglasnoj ploči Useneta. Napisao je da razvija mali, hobistički operativni sustav za svoje osobno računalo i da „to nije ništa veliko ili profesionalno“. Vjerojatno tada nije ni sanjao da će njegova objava izazvati jednu od najvećih promjena u povijesti računarstva.

Linus je želio stvoriti igralište za učenje, okruženje u kojem bi mogao razumjeti kako operativni sustav funkcionira. Crpio je filozofiju UNIX-a, sustava koji je u to vrijeme bio tehnički izvrstan, ali izuzetno skup i praktički nedostupan pojedincima. Linux je stoga bio osobni projekt, namijenjen istraživanju, a ne preoblikovanju tehnološke budućnosti.

Ali ključni trenutak nije se dogodio kada je on napisao kod. Dogodio se kada je Linus objavio svoj kod pod GNU GPL licencom, licencom koju je dizajnirao Richard Stallman kao dio pokreta slobodnog softvera. GPL je omogućio nešto revolucionarno - svatko je mogao koristiti, mijenjati, dijeliti i poboljšavati kod, sve dok je ostajao otvoren svima.

Ova odluka nije samo stvorila operativni sustav. Stvorila je zajednicu. Programeri, sistem administratori i entuzijasti diljem svijeta počeli su doprinositi zakrpama, novim idejama, boljom podrškom za hardver, upravljačkim programima, desktop okruženjima i alatima. Projekt, koji je započeo kao jedan student, počeo je nezaustavljivo rasti.

U samo nekoliko godina, Linux je postao okosnica interneta. Njegova pouzdanost, stabilnost i transparentnost učinili su ga idealnim za poslužitelje gdje nema iznenađenja. Kada danas otvorite web stranicu, koristite tražilicu, pošaljete e-poštu ili pogledate video, velike su šanse da iza toga stoji Linux. Ne Windows, ne macOS – Linux.

Istovremeno, Linux je postao osnova bezbrojnih projekata, od superračunala do Androida, od mrežnih usmjerivača do IoT uređaja. Današnji tehnološki krajolik bio bi jednostavno neprepoznatljiv bez Linuxa.

Ali najbolji dio priče je nešto drugo. Linux je dokaz da otvorena zajednica može pomicati granice. Filozofija "najbolja ideja pobjeđuje" postala je pokretačka snaga razvoja. U ovom svijetu nitko ne može kupiti prednost ili sakriti pogreške. Kod je otvoren, rasprava je javna, a poboljšanja su za opće dobro.

Kada korisnik instalira Ubuntu, Mint, Fedoru, Manjaro ili bilo kojeg od mlađih igrača poput Bazzitea ili CachyOS-a danas, on zapravo postaje dio duge priče koja je započela u studentskom domu, a nastavlja se u podatkovnim centrima, prijenosnim računalima i milijardama uređaja diljem svijeta. Linux nije samo tehnički proizvod, on je kulturni fenomen.

I zato Linux i danas ima posebnu privlačnost. Ne radi se samo o brzini, stabilnosti ili privatnosti. Radi se o osjećaju suradnje s nečim većim od pojedinačnog računala. Spoznaja da softver ne mora biti zatvoren, skup i zaključan. Može se dijeliti, usavršavati doprinosima tisuća ljudi i biti otvoren svima koji žele razumjeti njegov puls.

Zašto se korisnici vraćaju Linuxu?

Zanimljivo je da se Linuxu ne vraćaju samo znatiželjnici, već i oni koji su ga isprobali prije godina i odustali. Danas imaju drugačiji dojam. Sustav je sazrio, odrastao i postao jednostavan za korištenje. Mnogi se vraćaju jer ponovno žele osjećati kontrolu. Drugi jednostavno zato što im računalo bolje radi s Linuxom, čak i ako je star desetljeće. A neki jednostavno zato što im se sviđa ideja da se sustav ne miješa u njihove odluke. Nakon što upoznate tihu, logičnu prirodu Linuxa, teško se vratiti.

Sto i jedna Linux distribucija – koje su najpopularnije i čemu služe?

Ova raznolikost Linuxa najbolje se vidi u njegovim distribucijama, odnosno bezbrojnim verzijama iste osnove, svaka sa svojom vlastitom osobnošću.

Ubuntu je toliko prepoznatljiv jer je jednostavan, široko podržan i namijenjen svima koji žele pouzdan sustav koji radi odmah nakon instalacije. Linux Mint je popularan među novopridošlima prvenstveno zato što se osjeća "kao kod kuće". Uredan je, prijateljski nastrojen, s preglednom radnom površinom koju će razumjeti svatko tko je ikada koristio Windows.

Fedora je, s druge strane, laboratorijski eksperiment, sustav koji je među prvima koji testira tehnologije koje će oblikovati budućnost. Debian je, s druge strane, svojevrsni granitni stup stabilnosti. Koristi se svugdje gdje je pouzdanost važnija od sjaja.

Posljednjih godina pojavile su se i nove distribucije koje ciljaju na specifično iskustvo. Bazzite, temeljen na Fedori, popularan je među igračima i modernim korisnicima stolnih računala. Nudi izvrsnu podršku za Steam, emulaciju i hardver te čini da Linux kao platforma za igranje više ne djeluje egzotično. Najbolja je aproksimacija SteamOS-u, koji je, kao što mnogi znaju, najzaslužniji (uz Protona) za tako brz razvoj igranja na Linux distribucijama.

Tuxedo OS je zanimljiv jer je nastao iz potreba proizvođača hardvera. TUXEDO Computers razvija vlastitu distribuciju, optimiziranu za njihovu sofisticiranu prijenosnu i stolnu opremu. Sustav je izuzetno stabilan, atraktivan i pun sitnica koje primjećujete tek u svakodnevnoj upotrebi. To je ujedno i distribucija koju trenutno aktivno koristim.

Međutim, CachyOS dolazi iz svijeta gdje je optimizacija najvažnija. Temelji se na Archu i dizajniran je za one koji žele da njihov sustav iskoristi svaku kap procesorskih performansi. Fokus je na brzini, responzivnosti i izuzetno modernoj konfiguraciji.

Svaka distribucija ima svoj jedinstveni karakter. Jedna je prijateljska, druga eksperimentalna, treća robusna, četvrta elegantna, a peta munjevito brza. Ovo je luksuz koji nijedan drugi ekosustav ne nudi. Bez obzira na to kakav ste korisnik, što volite raditi na računalu, koje značajke/programe trebate, dostupne su brojne distribucije i barem jedna će sigurno zadovoljiti vaše potrebe.

U sljedećim člancima, korak po korak ću dešifrirati tu raznolikost. Ići ćemo od objašnjavanja osnovnih koncepata do prve uspješne instalacije sustava, od odabira prave distribucije za početnika do pripreme USB sticka, od razumijevanja strukture datoteka do prvih naredbi, od prilagođavanja radne površine do rješavanja problema koji čekaju svakog novog korisnika.

Svrha ovoga nije staviti Linux na tron, već pokazati da Linux može biti lako razumljivo, korisno i iznenađujuće ugodno okruženje ako mu date priliku.