Računalstvo, telefonija
telefoni
Telefonija
Trikovi i savjeti
14.10.2026 11:07
Autor: Peter Cebron

Podijelite s drugima:

Udio

Test Xiaomi Leica Leitzphonea – je li to najbolji mobitel s kamerom ili samo skuplji Xiaomi 17 Ultra?

Test Xiaomi Leica Leitzphonea – je li to najbolji mobitel s kamerom ili samo skuplji Xiaomi 17 Ultra?

Što su Leica i Xiaomi napravili? Uzeli su Xiaomi 17 Ultra, koji je po mom mišljenju i dalje među tri najbolja mobitela s kamerama, i dodali mu Leicinu pamet i osjećaj za fotografiju. Xiaomi je posljednjih godina više puta pripremio poseban model za fotografiju, ali u obliku kupnje dodatne opreme kojom biste mogli poboljšati iskustvo fotografiranja. Ove godine prvi put su napravili potpuno zaseban telefon s Leicom, s kojom surađuju već dugi niz godina (otkako je Huawei prekinuo suradnju s njima) – Xiaomi Leica Leitzphone. Riječ Leitzphone nosi prezime obitelji (Leitz) koja je osnovala legendarnu tvrtku.

Ako se ispod sveg tog sjaja krije Xiaomi 17 Ultra, koliko će slični biti rezultati? Što je točno Leica promijenila kako bi opravdala višu cijenu telefona (gotovo 300 €)?

Neću ulaziti u previše detalja o izradi telefona, performansama čipa itd. Uglavnom je isti kao i kod Xiaomi 17 Ultra, tako da tamo možete pronaći informacije koje želite.

PrednostiSlabosti
Jedan od najboljih fotoaparata na tržištu300 eura skuplji od Xiaomi 17 Ultra
Praktičan prsten za pomoć pri fotografiranjuPrsten je malo preosjetljiv
Leica Essential prekrasno poboljšava fotografijeNema posebnog noćnog načina rada
Mogućnost podešavanja žarišne duljine između 75-100 mmBaterija nije među najizdržljivijima
Izvrsna izrada i tipičan Leica izgled 
Izvrsna izvedba 

Cijena i specifikacije Xiaomi Leica Leitzphonea?

Xiaomi Leica Leitzphone trenutno je dostupan za oko 1500-1600 € (1999 € pri lansiranju), ali su mu zalihe vrlo ograničene.  

Performanse i prikaz
Procesor Snapdragon 8 Elite Gen 5 (3nm)
Grafika Adreno
Memorija 16 GB LPDDR5X, 1 TB UFS 4.1
Zaslon 6,9-inčni LTPO OLED, 2608 × 1200 piksela
Kamere i video
Glavna kamera 50 MP, Light Fusion 1050L, 1″ senzor, f/1.67, 23 mm, OIS, LOFIC
Telefoto objektiv 200 MP, Samsung HPE, senzor od 1/1,4″, f/2,39–f/2,96, 75–100 mm, optička stabilizacija slike
Ultraširokokutna kamera 50MP, Samsung JN5, f/2.2, 14 mm, 115°
Prednja kamera 50 MP, f/2.2, autofokus
Optički zum Promjenjiva žarišna duljina 75–100 mm (3,2×–4,3×)
Prsten za Leica kameru Fizički rotirajući prsten za upravljanje postavkama fotografije
Videozapisi 8K/30 fps, 4K/120 fps, Dolby Vision, Log, ACES
Ostale specifikacije
Baterija 6000 mAh
Punjenje 90 W žično, 50 W bežično
Povezivost 5G, Wi-Fi 7, Bluetooth 6.0, NFC, USB-C
Operativni sustav Android, HyperOS 3

Xiaomi je osigurao tehnologiju, Leica fotografsko iskustvo

Suradnja između Xiaomija i Leice traje generacijama. U početku najznačajnija u optici, profilima boja i algoritmima za fotografiranje, s vremenom je postala važan dio razvoja najboljih Xiaomijevih fotoaparata. Leitzphone je sljedeći korak u toj suradnji.

Nije riječ o potpuno novom telefonu. Baziran je na Xiaomi 17 Ultra, kojem je Leica dodala vlastiti dizajn, drugačije korisničko sučelje, posebne načine snimanja i mehanički kontrolni prsten oko kamera. Leitzphone nema bolji glavni senzor, snažniji teleobjektiv niti novi procesor slike. Ono što je bilo dobro kod Xiaomi 17 Ultra, ovdje ostaje dobro. Isto vrijedi i za njegova ograničenja.

Kod standardnog modela pohvalio sam glavni 1-inčni senzor, telefoto objektiv od 200 MP i fotografski karakter, koji je prilično drugačiji od pristupa većine konkurenata. Xiaomi često dopušta nešto izraženije sjene prilikom obrade fotografija i ne pokušava umjetno posvijetliti svaki tamni kutak. Leitzphone naglašava ovu fotografsku filozofiju. Njegove dodatne značajke uglavnom su namijenjene korisnicima koji žele veći utjecaj na konačni izgled fotografije, bez potrebe da svaki put otvaraju Lightroom ili neki drugi editor.

Leitzphone je po dizajnu puno prepoznatljiviji od Xiaomi 17 Ultra. Crna stražnja strana izrađena od kompozitnog materijala sa stakloplastikom, srebrni metalni okvir s rebrastom površinom, natpis Leica Camera Germany i poznata crvena točka stvaraju sasvim drugačiji dojam od običnog modela. Posebno mi se sviđa što se Leica nije trudila napraviti pretjerano blještav telefon. Dizajn je relativno suzdržan, ako uzmemo u obzir ogroman modul kamere na stražnjoj strani. Zauzima značajan dio gornjeg dijela kućišta, ali barem odmah dobijete osjećaj da u ruci držite ozbiljan komad fotografske opreme.

Telefon je ogroman. Dijagonala od 6,9 inča mi savršeno odgovara, jer mi svaki milimetar pomaže kada radim bilo što ozbiljno na telefonu (uređujem članak, pripremam objavu, igram igrice, uređujem video itd.). Međutim, ako niste navikli, neće nužno biti najugodniji za korištenje. Pogotovo prilikom fotografiranja, kada morate žonglirati s držanjem telefona, kadriranjem, odabirom žarišne duljine, možda čak i podešavanjem postavki u RAW načinu rada, ako ništa drugo, barem ISO vrijednosti.

Među priborom dobivate i zaštitnu torbicu, poklopac objektiva, remen za zglob i krpicu za čišćenje. Nema posebnog kompleta (posebna torbica, zatvarač s ugrađenom baterijom itd.), kao što je bio dostupan kod Xiaomi 14/15 Ultra, što je možda šteta, jer bi ga to dodatno diverzificiralo i dalo mu poseban pečat.

Jedina uistinu jedinstvena promjena je rotirajući prsten oko sklopa kamere.

Test Xiaomi Leica LeitzPhone recenzija 10

Rotacijski prsten je koristan, ali ne zamjenjuje klasične fotografske kontrole.

Leica prsten kamere je fizički kontrolni prsten koji vam omogućuje promjenu određenih postavki tijekom snimanja fotografije. Prema zadanim postavkama koristi se za zumiranje, ali možete prilagoditi njegov rad. Može se koristiti za odabir žarišne duljine, promjenu kompenzacije ekspozicije, ISO vrijednosti, brzine zatvarača ili foto filtera. Skup funkcija ovisi o odabranom načinu snimanja.

Razumijem prednost ovog upravljanja. Na običnom telefonu većina postavki se mijenja dodirom zaslona. Za zumiranje to znači povlačenje po kotačiću ili korištenje dva prsta, a za ručne postavke to znači pronalaženje pojedinačnih klizača. Prsten omogućuje drugačiji, izravniji način upravljanja. Ne bih imao ništa protiv da svi proizvođači pronađu svoj, sličan koncept, ako ništa drugo, barem radi lakšeg podešavanja zumiranja.

Većinu vremena sam koristio prsten za zumiranje. Prvo morate shvatiti (u pejzažnom i portretnom načinu) kako postaviti prste da slučajno ne prekrijete objektiv. Nakon što se naviknete, teško je nastaviti dodirivati zaslon za podešavanje zumiranja. Djeluje arhaično, sporo. Ako ga nisam koristio za zumiranje, koristio sam ga za podešavanje ekspozicije. Prilikom snimanja uz jak izvor svjetla, mogao sam brzo malo smanjiti ekspoziciju kako bih sačuvao izraženije sjene ili spriječio gubitak svijetlih detalja.

No prsten ima i svoja ograničenja. Budući da je velik i relativno izložen, može se nenamjerno pomicati dok držite telefon. To je najmanje poželjno prilikom snimanja događaja ili uličnih scena, kada nemate vremena provjeriti jeste li slučajno promijenili neku postavku. Okretanje prstena također djeluje kao prečac za uključivanje kamere, što je odlično ako to radite namjerno, a manje dobro ako se slučajno uključi u džepu.

Također je važno shvatiti da prsten ne pretvara cijeli fotografski sustav u mehanički. To je fizički kontroler koji prenosi naredbe elektronici. Optički zum teleobjektiva ostaje ograničen na raspon između 75 i 100 mm.

Je li ovo korisna značajka? Apsolutno. Proizvodi li bolje fotografije? Ne nužno. Ali može omogućiti fotografu da brže postigne željene postavke.

Kraljica ostaje kraljica

Leitzphone koristi isti glavni senzor od 50 MP Light Fusion 1050L u 1-inčnom formatu kao i Xiaomi 17 Ultra. Ispred njega nalazi se leća s ekvivalentnom žarišnom duljinom od 23 mm, otvorom blende f/1.67 i optičkom stabilizacijom. Veliki senzor nije koristan samo za hvatanje svjetla. Njegova prednost je uočljiva u tonalnim prijelazima, teksturama i prirodnom odvajanju subjekta od pozadine. Kod krupnih planova možemo dobiti ugodno zamućenu pozadinu čak i bez portretnog načina rada i njegove softverske simulacije dubinske oštrine. Prilikom fotografiranja s Xiaomi 17 Ultra primijetio sam da su prijelazi između oštrih i neoštrih dijelova kadra često bili puno prirodniji nego na telefonima s manjim senzorima.

Najveća prednost glavne kamere vidi se pri zahtjevnijem svjetlu. Fotografiranje tamne zgrade nasuprot svijetlom nebu, interijera s jakim izvorima svjetlosti s prozora ili noćne ulice s osvijetljenim izlozima i dalje je veliki izazov za kamere. LOFIC je tehnologija koja poboljšava sposobnost senzora da uhvati vrlo svijetle dijelove scene. Omogućuje pohranu dodatnog električnog naboja prije nego što pojedinačni pikseli dosegnu svoj limit. Prednost je prvenstveno u očuvanju informacija u svijetlim dijelovima fotografije. Klasični HDR često kombinira nekoliko različito osvijetljenih snimaka, što može uzrokovati probleme s pokretnim subjektima. LOFIC omogućuje širi dinamički raspon na razini jednog snimka.

Naravno, to ne znači da mogu snimati izravno u sunce i očekivati savršeno očuvane detalje. Uvjeti osvjetljenja i dalje mogu biti izazovni. Također, obrada mora pravilno iskoristiti podatke koje je senzor snimio. Ali bio sam jako zadovoljan rezultatima s Xiaomi 17 Ultra, posebno pri snimanju noću. Jarka svjetla nisu tako često gubila sve detalje, nebo je ostalo prikladno tamno, a fotografije nisu bile previše opterećene digitalnim šumom. Podjednako sam impresioniran Xiaomi Leica Leitzphoneom.

Teleobjektiv je fantastičan. Čak će i iskusni fotograf biti zadovoljan s njim.

Drugo najmoćnije oružje je periskopska leća. Leitzphone koristi 200 MP Samsung HPE 1/1,4-inčni senzor s periskopskom optikom i promjenjivom žarišnom duljinom između 75 i 100 mm. Otvor blende se mijenja od f/2,39 do f/2,96. Većina pametnih telefona, čak i oni najskuplji, koristi teleobjektive s fiksnom žarišnom duljinom. Na primjer, ako imaju 3x i 5x zum, međuvrijednosti se obično postižu digitalnim izrezivanjem i obradom slike.

Xiaomi Leica Leitzphone optički mijenja žarišnu duljinu unutar raspona između 75 i 100 mm. U usporedbi s glavnom kamerom od 23 mm, govorimo o zumu od 3,2 do 4,3x. To znači da niste isključivo ovisni o digitalnom izrezu za međuvrijednosti. Raspon nije osobito velik. Razlika između 75 i 100 mm je puno manja nego kod konvencionalnog fotografskog objektiva s oznakama 24–70 mm ili 70–200 mm. No, govorimo o telefonu koji je prostorno ograničen, pa je svaki takav tehnički detalj tim impresivniji. Huawei je jedan od prvih koji je počeo eksperimentirati s promjenjivim žarišnim duljinama, između ostalog, i drago mi je što je Xiaomi postao dostojan konkurent u tom području.

Istovremeno, istina je da to više nije nešto posebno na telefonima. Već imamo popriličan broj modela (Huawei Mate 90, Oppo Find X9 Ultra, Vivo X300 Ultra) koji imaju mogućnost pričvršćivanja vanjskog objektiva na tijelo. Xiaomi je također predstavio svoj koncept prije godina, ali ga još nisu pustili u proizvodnju.  

Inače, prednosti takvog sustava vidim uglavnom u portretima, arhitektonskoj fotografiji i pronalaženju detalja u pejzažima. Sa 75 mm mogu u kadar uključiti malo više okoline, dok se sa 100 mm fokusiram na manji dio scene. Dulja žarišna duljina također omogućuje drugačiji odnos između subjekta i pozadine, što je korisno kod portreta.

S digitalnim zumom sam i dalje zadovoljan rezultatima do otprilike 17x. Međutim, kod uvećanja od oko 8x fokus je u nekim scenama preagresivan. Kosa, lišće i udaljene fasade izgledaju preobrađeno. Ovisi o sceni, ali to nije nešto što bih očekivao od telefona u ovom cjenovnom rangu.

Puni način rada od 200 MP radi samo s teleobjektivom (75-100 mm), a ne s glavnom kamerom. Ovo je manje razočaranje, jer bi viša kvaliteta bila izvrsna za pejzaže, gradske pejzaže i slično. Obrada je spora, što je prihvatljivo za promišljeno fotografiranje, ali ne i za ljude u pokretu ili brzi promet. Za makro, Super Macro preko teleobjektiva koristan je samo od 30 cm. Prethodna generacija imala je drugi teleobjektiv (70 mm), koji je omogućavao fokusiranje od oko 10 cm. Osobno, to me ne smeta previše, jer mogu koristiti ultraširokokutnu kameru, ali razumijem da to znači da pravim kompromise u pogledu kvalitete slike. Ozbiljniji fotograf bi ipak radije koristio stariji teleobjektiv.  

Ultraširokokutna kamera (14 mm, 115°) je dobra, ali i najslabija karika. Po danu je oštra i boja usklađena s glavnom kamerom. Pri slabom osvjetljenju postaje malo mutna i pokazuje više šuma od glavne kamere. Savršeno je upotrebljiva za pejzaže i arhitekturu, ali noću sam radije posegnuo za glavnom kamerom i malo se približio.

Noćna fotografija mi je pomalo loša. Glavna kamera i dalje snima odlične slike noću. Periskop je iznenađujuće dobar u mraku za teleobjektiv. Problem je što Xiaomi Leica Leitzphone nema namjenski noćni način rada. Telefon se sam prebacuje u noćni način rada i obično snima svijetle, upotrebljive snimke. Ali kada želite ručno uravnotežiti svjetla i sjene ili izvući više detalja iz kadra, ne postoji način da prisilite telefon da to učini. Način duge ekspozicije radi samo s glavnom kamerom (1x). Za udaljene vodopade ili pokretna svjetla, ovo je nedostatak.

Leica Autentično i Živahno su samo početak

Jako su mi se svidjela dva osnovna foto profila na Xiaomi 17 Ultra, Leica Authentic i Leica Vibrant. Authentic obično proizvodi nešto prigušenije boje, izraženiji kontrast i dublje sjene. Vibrant je prikladniji za korisnike koji vole živopisnije fotografije, ali i dalje žele prepoznatljiv Leica izgled.

Xiaomi Leica Leitzphone ima dodatno prilagođeno sučelje za fotografiranje s 13 Leica izgleda i pet simulacija zamućenja pozadine. Među njima su opcije inspirirane karakteristikama raznih Leica objektiva. U početku (ako dolazite s klasičnog Xiaomi telefona), morate se ponovno naviknuti na novi raspored. Tražio sam određenu postavku i kada je nisam odmah mogao pronaći na mjestu koje sam imao na umu, morao sam se malo poigrati s novim sustavom. Morate odvojiti nekoliko minuta da se ponovno naviknete gdje je sve.

Najveća razlika u usporedbi s običnim Xiaomi 17 Ultra je Leica Essential način rada, koji uključuje fotografske interpretacije inspirirane Leicom M9 i M3. To nisu samo obični filteri boja, već posebno dizajnirani načini snimanja s različitom obradom tonskih vrijednosti i boja.

Leica M9 bila je poznata po svom CCD senzoru slike i prepoznatljivoj reprodukciji boja. Leitzphone pokušava softverski rekreirati dio tog karaktera. Fotografije mogu poprimiti nešto topliji izgled, s izraženijim tonalnim razlikama i drugačijim balansom boja nego u normalnom automatskom načinu rada. Još jedna posebna značajka je korištenje fiksnog balansa bijele za dnevno svjetlo. Telefon se stoga ne prilagođava uvijek automatski različitim izvorima svjetlosti, što može stvoriti izraženiji karakter boja u sceni.

Druga metoda vezana je uz Leicu M3 i crno-bijeli film Leica Monopan 50. Riječ je o digitalnoj simulaciji koja pokušava ponovno stvoriti karakteristične kontraste, tonske prijelaze i strukturu filmske fotografije. Crno-bijela fotografija puno manje oprašta ako pogriješite s kadrom, osvjetljenjem i slično. Boje ne mogu riješiti kompoziciju, pa raspodjela svjetla, linije i kontrasti postaju znatno važniji. Ako ste ljubitelj ulične fotografije, arhitekture, a i portreta, ova metoda će vam se jako svidjeti. Uspio sam snimiti dosta izvrsnih obiteljskih fotografija koje će definitivno završiti u fizičkim albumima.

Jedna sitnica koja me zasmetala je ta što su M9 i M3 skriveni u Essential načinu rada i nisu među uobičajenim Leica filterima. Dakle, morate prebacivati između načina rada tijekom snimanja. Portretni način rada i dalje simulira legendarne Leica objektive (Summilux, Summicron, Noctilux, Thambar, Anamorphic). Rezultati su prirodni, rubovi kose i konture su dobro obrađeni, a bokeh nije umjetno umjetan.

Video je također odličan.

Leitzphone omogućuje snimanje u 8K rezoluciji pri 30 sličica u sekundi i 4K pri maksimalno 120 sličica u sekundi. Dostupni su i Dolby Vision, snimanje Log profila i podrška za ACES tijek rada u boji. Većina ovoga bit će korisna samo kreatorima video sadržaja kojima je ovako nešto potrebno u radu. Kao i kod Xiaomi 17 Ultra, i s Leica Leitzphoneom mogu pohvaliti kvalitetu snimke, stabilizacija je izvrsna, kao i količina detalja. Većinu vremena sam snimao u 4K. 8K bih koristio da planiram kasnije rezati kadar ili da mi stvarno treba dodatna prostorna rezolucija za obradu.

Snimanje brzinom od 120 sličica u sekundi odlično je za usporene snimke. Odvojio sam neko vrijeme u Arboretumu kako bih snimio kratki isječak njihovog vodopada i rezultat je fantastičan.

Uz kamere, dobivamo i jedan od najmoćnijih Android telefona

Leitzphone koristi Snapdragon 8 Elite Gen 5, 16 GB RAM-a i 1 TB prostora za pohranu. Nemam posebnih zamjerki na procesor. I dalje je najbolji koji možete dobiti trenutno, ali to će se uskoro promijeniti s dva nova čipa Gen 6 koji dolaze.

Jedan terabajt prostora je itekako dobrodošao, posebno za fotografe koji često snimaju u 4K, koriste RAW format ili snimaju u punoj rezoluciji. Zaslon je 6,9-inčni LTPO OLED s rezolucijom od 2608 × 1200 piksela i adaptivnom brzinom osvježavanja do 120 Hz. Maksimalna svjetlina doseže 3500 nita.

Telefon koristi HyperOS 3, ali njegov izgled je prilagođen Leicinoj dizajnerskoj filozofiji. Promijenjeni su neki grafički elementi, fontovi i sučelje za fotografiranje. Bio sam malo kritičan prema HyperOS-u 3 na Xiaomi 17 Ultra. Ima puno značajki, kao i mogućnosti prilagodbe, ali Samsungov One UI mi se ipak čini profinjenijim. Leica ovdje ne donosi novi operativni sustav, već samo drugačije vizualno i fotografsko iskustvo.

Leitzphone ima bateriju od 6000 mAh, podržava žično punjenje od 90 W i bežično punjenje od 50 W te je otporan na prašinu i vodu prema IP68 standardu.

Ako želite saznati više, poput toga kako se ponaša tijekom igranja igrica ili kako se uspoređuje s drugim telefonima, pogledajte Recenzija Xiaomi 17 Ultra.

Xiaomi Leica Leitzphone je vrhunski telefon za fotografiranje…

... ali neće ga svatko moći koristiti. Xiaomi Leica Leitzphone je nesumnjivo jedan od najzanimljivijih fotografskih telefona ove godine. Ima izuzetno snažnu glavnu kameru, izvrstan teleobjektiv s promjenjivom optičkom žarišnom duljinom, visokokvalitetne video funkcije i puno više fotografskih opcija nego što je potrebno prosječnom korisniku. Dodatne Leica značajke nadograđuju iskustvo, ali ga ne mijenjaju toliko radikalno da bismo dobili potpuno novu kategoriju uređaja. Posebno bih istaknuo Leica Essential način rada, koji je zanimljiv uglavnom ljubiteljima crno-bijele i klasične digitalne fotografije. Sviđa mi se i ideja mehaničkog prstena, iako bih volio da njegovo upravljanje bude što preciznije i bez nenamjernih pokreta.

Vrijedi li ovo nekoliko stotina dodatnih eura, ovisi uglavnom o tome koliko vam fotografija znači, ne samo konačna fotografija. Ono što mogu reći (barem po mom mišljenju) jest da sva ova Leica oprema pomaže popuniti prazninu koja je postojala između Xiaomi 17 Ultra i Huawei Pura 80 Ultra, kojem je u to vrijeme dana manja prednost. Mislim da je Huawei i dalje ispred, ali ne toliko dominantan kao prije. Šteta što novi modeli Pura 90 i Mate 90, kao i spomenuti Vivo i Oppo telefoni, nisu došli u Sloveniju. To bi bila uzbudljiva bitka.


Zanima vas više o ovoj temi?
Xiaomi Xiaomi 17 Xiaomi 17 Ultra


Što drugi čitaju?