Plazma tehnologija pretvara kavu u obnovljivo gorivo

Talog kave dugo se smatra velikim potencijalnim izvorom zelene energije, ali njegova velika upotreba do sada je naišla na ozbiljnu tehničku prepreku. Glavni problem je visok sadržaj vlage. Tradicionalni procesi za pretvaranje u gorivo zahtijevaju opsežno predsušenje, koje troši toliko energije da je cijeli proces financijski neisplativ.

Istraživači iz Južnokorejskog instituta za geoznanosti i mineralne resurse (KIGAM) uspješno su riješili ovaj problem novim postupkom, koji su predstavili u znanstvenom časopisu Chemical Engineering Journal. Ključ uspjeha je tehnologija nazvana piroliza plazmom plamena. Ovaj sustav omogućuje izravnu obradu biomase, koja sadrži oko 55 posto vlage, pod atmosferskim tlakom. Uređaj koristi plazma plamenove s temperaturama između 800 °C i 900 °C, koji nastaju izgaranjem ukapljenog naftnog plina i komprimiranog zraka.

Zbog izuzetno visoke topline, vlaga unutar čestica kave trenutno isparava. Rezultirajući tlak uzrokuje mikroskopske eksplozije. Ove eksplozije ubrzavaju karbonizaciju i stvaraju izuzetno poroznu strukturu materijala. Vlaga više nije prepreka, već postaje aktivacijski medij koji ubrzava kemijske reakcije i poboljšava konačnu kvalitetu konačnog proizvoda ili goriva.

U optimiziranim uvjetima, cijela pretvorba traje samo 90 sekundi, a masa materijala smanjuje se za 83,3 posto. Dobiveno gorivo, zbog visoke poroznosti i kalorijske vrijednosti, prikladno je i za visokokvalitetno čvrsto obnovljivo gorivo i za napredne ugljične materijale u industriji.

Prednost ovog kompaktnog uređaja je što je idealan i za decentralizirane sustave. Umjesto skupog transporta teškog, mokrog otpada u velike centre za obradu, ove plazma jedinice mogle bi se postaviti neposredno uz veće izvore otpada, poput industrijskih pržionica ili centara za sakupljanje. Osim kave, FPP tehnologija je prikladna i za druge vrste organskog otpada s visokim udjelom vlage, uključujući otpad od hrane i poljoprivredne ostatke.

Vrijedi napomenuti da plazma sustav i dalje zahtijeva fosilna goriva za rad. Stoga će u praksi ukupni ugljični otisak i energetska bilanca morati biti točno izračunati kako bi se potvrdila dugoročna održivost projekta.