Leteći mikrorobot koji postiže brzinu i okretnost insekata
Potraga za preživjelima ispod srušenih zgrada nakon potresa predstavlja veliki izazov, jer su tradicionalni roboti za spašavanje preveliki da bi se provukli kroz uske pukotine. Sitni leteći uređaji napravljeni po uzoru na kukce mogli bi se lako kretati kroz ruševine, ali do sada su takvi mikroroboti bili previše spori i nespretni za ozbiljnu upotrebu.
Tim s MIT-a, predvođen profesorima Kevinom Chenom i Jonathanom P. Howom, uspješno je prevladao ovaj problem. Koristeći novi sustav upravljanja temeljen na umjetnoj inteligenciji, stvorili su minijaturnog robota koji može letjeti poput pravih insekata. Uređaj, pokretan mekim umjetnim mišićima, omogućuje mu izuzetno brzo mahanje krilima.
Glavni razlog za izvanredan skok u performansama leži u dvofaznom softveru. Znanstvenici su koristili sofisticirani matematički model za planiranje leta koji predviđa kretanje i izračunava složene manevre poput oštrih zavoja i uzastopnih okretaja. Budući da bi takvi izračuni koristili previše računalne snage tijekom samog leta, ovaj je sustav djelovao kao "učitelj". Imitacijskim učenjem stvorili su lakši i brži model umjetne inteligencije koji se izvršava izravno tijekom leta u stvarnom vremenu.
Rezultati testiranja su impresivni. Novi algoritam dao je robotu 447 posto veću brzinu i 255 posto brže ubrzanje u usporedbi s prethodnim verzijama. Sitni robot uspješno je izveo 10 uzastopnih okreta u zraku za samo 11 sekundi, ostajući unutar 4 do 5 cm od svoje predviđene putanje, unatoč povremenim udarima vjetra. Također može izvesti brz, snažan manevar zaustavljanja i naginjanja koji kukci koriste za stabilizaciju vida.
Sustav se trenutno oslanja na vanjske kamere za praćenje svog položaja u svemiru. Prije nego što ovi roboti mogu samostalno spašavati živote na terenu, istraživači će morati uspješno montirati minijaturne senzore i kamere na njih te osigurati stabilan rad bez vanjske podrške.




















